Tema migracije stanovništva – iako stara, jer se migracije statistički prate još od 1970. godine – došla nam je nekako iznenada, tek kada smo je osetili u našim državama, gradovima, naseljima. Kad su počele da menjaju – ili značajno da utiču – na samu strukturu naših zajednica. Mi bismo u komunikacijama rekli – naših javnosti.

Podaci kažu da je 2020. godine broj ljudi koji ne živi u zemljama njihovog rođenja tri puta veći od broja procenjenog 1970. godine.

Ekonomski podaci kažu da su novci koje iseljenici šalju u maticu u 2022. godini iznosili čak 831 milijardu dolara naspram svega 128 milijardi dolara u 2000. godini!

Nastaju li danas ubrzano „lenje ekonomije“? Da li su naši novi sugrađani integrisani u naše zajednice i da li su i naši verni potrošači? Kome se mi komunikatori danas obraćamo kada komuniciramo „s javnostima“?