Živimo u zanimljivim vremenima, koja se mogu usporediti s 15. i 16. stoljećem kada je pokretni tisak stvorio literarni svijet u koji smo se rodili.

Pretvorili smo se u društvo hipernarcisizma (”ja prvi”), hiper demokracije (”moje mišljenje je bitno i vrijedi koliko bilo čije”) i hiperpotrošnje (”hoću sve i hoću odmah”). Uspješno komuniciranje je sve manje vjerojatno. Zato potreba za njim raste, a s time i potražnja za odnosima s javnošću.