“Neka bude što biti ne može” je unutrašnji monolog Ivanovića pretvoren u sagu o neuspjehu kao glavnom pogonskom gorivu za, pa…uspjeh.

Komunikacija je kod Ivanovića sredstvo za prevazilaženje problema, otklanjanje barijera i brigu o zaposljenima. 

Sam kaže da će probati da u 45 minuta utisne dvije poslovne nuklearne bombe, tri komunikaciona cunamija i jedan blagi marketinski armagedon koji ga je i doveo do mjesta na kom je danas: stage na KOMferenciji.